Matija Dedić, Jazz Orkestar HRT - Family (2012)

Pijanist i skladatelj Matija Dedić jedan je od rijetkih hrvatskih jazz glazbenika koji je uspio na diskografskim izdanjima dokumentirati veći dio svojeg stvaralaštva. Na CD-ima, što ih je objavio da domaće i strane izdavačke kuće, zabilježene su njegove izvedbe s kvartetom Boilers, Boilers All Stars i Boilers Big Band, ali i solo, te s vlastitim triom ili u suradnji s uglednim hrvatskim i stranim glazbenicima. Tek neke od vrijednih koncertnih suradnji, primjerice u triju (to je uvijek formacija glasovir-kontrabas-bubnjevi) sa stranim glazbenicima kao što su Martin Gjakonovski i Dean Terzić, Ron McClure i Jimmy Madison, Buster Williams i Lenny White, te Harvie S i Gene Jackson s kojima je 18. ožujka nastupio u Maloj dvorani Lisinski, na prvoj večeri festivala Jazz.hr/proljeće.
Kao svestran glazbenik koji je verziran u sviranju raznih stilova Matija Dedić se s lakoćom prilagođuje glazbenom kontekstu pojedinog projekta. Tako se ovom prigodom sjajno uklopio u karakter bigbandaških izvedbi koji traži veću disciplinu i podređenost aranžmanima. Nije to njegovo prvo bigbendaško iskustvo. Osim što je nastupio i objavio album s Boilers Big Bandom, već je surađivao s Jazz orkestrom HRT-a. Naime, na snimanju albuma 45 godina HR / 45 godina TV tog orkestra, tada Big banda HRT-a, Dedić je svirao u tri izvedbe, a jedna od njih je Dedićeva Family u aranžmanu Silvija Glojnarića koji je tada dirigirao Big bandom.
Suradnju s Glojnarićem ostvario je i u pripremi prvog programa u kojem se kao autor i solist, uz Jazz orkestar HRT-a pod ravnanjem Saše Nestorovića, predstavio cjelovečernjim programom. Upravo zbog poznavanja Dedićevih skladbi i glazbenih afiniteta Glojnarić je priredio aranžmane koji mu u potpunosti leže, koji ostavljaju dovoljno prostora za njegova klavirska sola, iako su ona u ovoj situaciji manje ekstravagantna nego inače, ali i ističu svu raskoš orkestralnog zvuka.
Na CD Family uvrštena je snimka koncerta što su ga održali 9. studenog 2011. u Studiju Bajsić HRT-a. Upravo koncertni ugođaj donosi pravi karakter jazz glazbe, polet i uzbudljivost izvedbe koju je puno teže postići u uvjetima studijskog snimanja, a Dedić, Nestorović i članovi Orkestra toliko su uvjerljivo i precizno svirali tako da ništa nije trebalo popravljati niti nasnimavati.
Uz jazz standarde na programu su bile i Dedićeve skladbe koje su svoje izvorne izvedbe doživjele u izvedbama malih sastava: naslovna, te Slawenskaya, Popey Wopey, Chekee Chicks i posebice dojmljiva Last Exit. Ovaj, primjeren izbor djela koja su obilježile njegovu karijeru, sjajan je rezime njegova dosadašnjeg skladateljskog stvaralaštva. I u izvedbnama s orkestrom ona odaju Dedićevu glazbenu osobnost, sklonost suvremenom jazz izrazu, romantičnom pristupu, ali i hardbop groovu.